Šaljem ti razglednicu. I to pravu! 💌

Moja ti!

Jesi li jedna od onih koje još uvijek nastoje stvarati i (o)čuvati uspomene?

Jedna od onih koja kući nosi pomno odabrane kamenčiće s plaže, čuva ručno ispisane čestitke, koncertne, kazališne ili festivalske ulaznice, avionske karte ili neke druge sitne i opipljive dijelove svog trenutnog doživljaja stvarnosti kao male podsjetnike koji će ti kasnije omogućiti da neka buduća ti na trenutak osjeti i ponovno proživi tu uspomenu.

Jesi li jedna od onih koja voli te iste trenutke ne samo sačuvati za sebe već i podijeliti s drugima, pokloniti im sitnicu s posljednjeg putovanja, donijeti im nešto što će im poručiti: “ovo me podsjetilo na tebe” ili “želim da i ti ovo doživiš”.

Zašto te to pitam?

Čini mi se kao da ćemo danas prije kupiti suvenir s već gotovom i dobro poznatom pričom nego što ćemo se sami potruditi ispričati vlastitu priču o doživljenom mjestu ili iskustvu.

Na taj se način, polako i neprimjetno, lišavamo iskustva kreiranja uspomena iz onog običnog, svakodnevnog i već dostupnog te njegovanja onog osobnog u tom iskustvu, onog što možda nema svoje mjesto u već dobro poznatoj priči lijepo zapakiranog, gotovog i kupljenog suvenira.

Ne olakšava nam ni činjenica kako danas kao društvo nastojimo gotovo sve učiniti dostupnim, jednostavnim, visoko funkcionalnim, optimalnim i na kraju krajeva - digitalnim.

Tako ćemo u našem digitalnom društvu brzo i lako svima objaviti naš trenutak, doživljaj, iskustvo ili uspomenu.

Objaviti svima, a ne podijeliti s nekime.

Prostor generalnog

U želji da taj djelić iskustva podijelimo sa svima vrlo lako možemo ukoračiti u prostor generalnog. Prostor generalnog nije nužno i prostor očekivanog, trendovskog ili bezličnog sadržaja. U njemu postoji i određena društvena ljepota. Prostor generalnog može nekad značiti i prostor zajedničkog.

Primjerice, koliko li je samo fascinantno da koristeći iste riječi, kolokacije i rečenice mi prepoznajemo i označavamo svoje ljudsko iskustvo kao dijeljeno, komunicirajući: “i ja sam ovo proživjela” ili “i ja se ovako osjećam”. Razmisli samo o nekim prijašnjima i sadašnjim najčešćim Instagram opisima poput: Life lately, Alexa play … , Out of office, #tbt.

Pitanje je samo koje doživljaje i iskustva želimo objaviti u digitalnom prostoru generalnog, a koje želimo zadržati izvan njega, dijeleći ih samo s određenim osobama.

Stiže ti razglednica!

Kao što već znaš Mimologije žive kroz misao, osjećaj i izražaj te kao takve one će s vremena na vrijeme iskoračiti iz svog uobičajenog formata pa i iz prostora generalnog. Sada je došao jedan od tih trenutaka.

Odlučila sam poslati ti razglednicu. Onu ručno ispisanu razglednicu koja stiže u tvoj offline poštanski sandučić. Onu na kojoj se može vidjeti, možda čak i opipati koliki je put prešla samo kako bi stigla do tebe.

Kako bih ovo učinila zabavnijim, neću ti reći kada i odakle će tvoja razglednica stići, neću ti reći što će u njoj pisati, ni kako ću je personalizirati posebno za tebe.

Sve što ću u ovom trenutku podijeliti s tobom je informacija kako će ona sadržavati djelić doživljaja i iskustva govoreći ti “ovo me podsjetilo na tebe” ili “želim da i ti ovo doživiš”.

I da, Experience Designerica u meni vrišti od uzbuđenja!

Kako se predbilježiti?

Razglednica ti stiže jer si tu i jer čitaš. Međutim, u želji da doprem do onih koji ovo stvarno žele doživjeti i iskusiti ograničila sam broj razglednica kojih ću poslati sa svakog mjesta u narednih par mjeseci. Sve ostale informacije o sudjelovanju pročitaj u obrascu za prijavu.